rock bands

09.01.2008., srijeda

the doors



the doors je Američki psihodelični rock bend. Nastaju 1965., a prvi album izdaju 1967. godine. Glazba je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični dim. Tekstovi su pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea - od koga preuzima ideju da: "put pretjerivanja vodi do palače mudrosti - The road of excess leads to the palace of wisdom" - Friedricha Nietzschea, te francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire i Rimbaud, od kojega pruzimaju ideju "dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato", a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime "The Doors" predstavlja vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blakea i Huxleya, koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea: "Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno."

Sve albume grupe "The Doors" izdala je izdavačka kuća "Electra", koja je osim Doorsa objavljivala radove sastava "MC 5", "The Stooges", "Television"... Za vrijeme Doorsa to je bila mala diskografska kuća, dok je danas "Electra" jedna od najbogatijih. Nakon Morrisonove smrti [uredi]

Pjevač Jim Morrison umire 1971. u Parizu. Nakon njegove smrti bend izdaje još dva albuma "Other voices" i "Full circle". Gitarist Robby Krieger je pokušao napraviti projekt s Iggyjem Popom, pa se proširila glasina da će Iggy Pop biti novi pjevač Doorsa, međutim izgleda da je Iggy u to vrijeme bio previše navučen na heroin da bi bio sposoban nositi se s ulogom zamjene za Morrisona. Doorsi ponovno izdaju još jedan album s Morrisonom na vokalu, tako što su naknadno snimili muziku na njegove stare snimke recitiranja poezije sa zbirke "An American Prayer", te 1978. izlazi istoimeni album. Danas su Krieger i Manzarek zajedno sa Ian Asburyjem, bivšim pjevačem grupe The Cult, ponovno počeli svirati pjesme The Doorsa. Kako se bubnjar John Densmor nije slagao s tim da oni nastupaju pod imenom The Doors, sada Manzarek, Krieger i Asbury sviraju pod imenom Riders on the Storm. Osim što se protivio obnavljanju Doorsa, John Densmore je žestoki protivnik komercijalizacije rocka u smislu prodavanja skladbi za reklamne spotove velikih korporacija.the doors
- 14:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Guns N' Roses

Guns N' Roses američki je hard rock sastav koji je krajem 80-ih i početkom 90-ih godina svojom glazbom, koja je bila mješavina rocka, bluesa, punka, glam rocka i heavy metala, nekoliko uspješnih albuma, spektakularnim koncertima, kao i skandalima i tučnjavama, osvojio svjetsku popularnost. Danas je Axl Rose jedini preostali član izvornih Gunsa. Povijest sastava [uredi]

Guns N' Roses kalifornijski je hard rock bend koji su u Los Angelesu u lipnju 1985. godine osnovali pjevač William Axl Rose, gitaristi Tracii Guns i Izzy Stradlin, basist Ole Beich (kojega je zamijenio Duff McKagan) i bubnjar Rob Gardner. Ime benda nastalo je spajanjem dvaju sastava iz kojih su originalni članovi došli: Hollywood Rose i L.A. Guns.

Počeci ranih '80-ih [uredi]

Priča počinje početkom '1980-ih kada su školski kolege Axl Rose i Izzy Stradlin iz svoga rodnog grada Lafayette (Indiana) doselili u velegrad Los Angeles. Godine 1983. Axl i Stradlin osnovali su bend "Rose" koji je kasnije preimenovan u "Hollywood Rose", a ostali članovi bili su: gitarist Chris Weber, basist Andre Roxx i bubnjar Johnny Kreis. Godinu dana kasnije razilaze se i Axl pristupa "L.A. Gunsima", a Stradlin bendu "London", da bi se ponovno 1985. godine ujedinili pod imenom "Guns N' Roses".

Guns i Gardner napustili su bend iste godine, a njih su zamijenili poznanici McKagana: Saul Hudson - Slash (lead gitara) i Steven Adler (bubnjevi), koji je prije svirao u Road Crew. S tom postavom počinju osvajati publiku i iste godine izdan je i album u vlastitoj limitiranoj (10.000 primjeraka) produkciji "Live ?!*@Like A Suicide" na kojem su bile i dvije obrade drugih bendova i dvije autorske pjesme. Nekoliko godina nakon izdavanja ovog albuma, otkriveno je da su Gn'R snimili sve četiri pjesme u studiju, ali su dodali zvuk publike da bi se stvorila atmosfera uživo.

Kasne '80-e [uredi]

Godine 1986. poznata izdavačka kuća Geffen Records ponudila je sastavu ugovor (istodobno je otvorena i suradnja s nezavisnom produkcijskom kućom Uzi-Suicide). Krajem srpnja 1987. godine izlazi Apetite For Destruction, koji u početku nije bio dobro prihvaćen i s coverom koji je izgledao kao scena silovanja. Nakon toga cover je promijenjen, a izvorni je postao raritet i vrijedan kod sakupljača. No ni nakon toga prodaja nije zabilježila osjetan porast, sve do objavljivanja videospota "Sweet Child O'Mine" na MTV-u. U kolovozu 1988. g. album je dospio na br. 1 US ljestvicu albuma s prodanih 20 milijuna primjeraka. Tako su pjesme s tog albuma "Welcome to the Jungle", "Paradise City" i "Sweet Child O´Mine" bile top ten singlova na Billboard charts (listi). Do danas je Appetite For Destruction najbolje prodavan debitantski album svih vremena.

Nakon velike turneje po Sjedinjenim Američkim Državama , u jesen 1988. g. uslijedio je poziv na Monsters of Rock festival u Europi na kojem su nastupali s ostalim poznatim grupama kao što su Iron Maiden , KISS i Judas Priest.

Pozornost medija počelo je privlačiti i ponašanje članova benda pod utjecajem droge i alkohola (McKagan, Slash i Adler), a tijekom Monsters of Rock koncerta u Velikoj Britaniji poginula su dva obožavatelja za vrijeme skakanja i naguravanja, međutim Gunsi nisu znali za taj tragičan događaj do kraja koncerta. Svejedno je sastav za vrijeme Appetite for Destruction turneje zaradio naslov "najopasnijeg benda na svijetu".

Pjesma "Welcome to the Jungle" izašla je na soundtracku za film The Dead Pool, petom filmu o inspektoru Harryu Callahanu poznatijem kao prljavi Harry (Dirty Harry).

Iste godine objavljen je G'N'R Lies album, zapravo EP, s četiri pjesme iz '86. g. i četiri pjesme iz ´88. g. odsvirane s akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You´re Crazy", "One In A Million". Izvorni naziv albuma trebao je biti Lies! The Sex, The Drugs, The Violence, The Shocking Truth, što nije odgovaralo izdavačkoj kući. Pjesma "One in a Million" izazvala je žestoke kritike zbog svog rasističkog sadržaja, a Slash je na koncertima odbijao svirati tu pjesmu jer se i sam osjećao pogođen s obzirom da je dijete afroamerikanke i židova. Sve to ipak nije poremetilo uspjeh sastava i bili su jedini bend 80-ih godina s istovremeno dva albuma na Top 5.

U kolovozu 1989. g. u zračnoj luci Phoenix, Arizona, Izzy Stradlin uhićen je zbog kršenja javnog reda, a Steve Adler ima problema s prekomjernim uživanjem droge, koji je na koncu 1990. g. zbog toga i izbačen iz benda. Njega je zamijenio Matt Sorum, bivši bubnjar grupe The Cult i još se pridružio Dizzy Reed na klavijaturama. To je bilo teško razdoblje u kojem su nekako prebrodili razne krize i održali četiri koncerta u Los Angelesu kao predgrupa legendarnim The Rolling Stonesima.

Vrhunac karijere (1991. - 1993.) [uredi]

Razdoblje najvećih uspjeha započinje 23. siječnja 1991. g. nastupom na Rock in Rio-Festivalu u Rio de Janeiru (Brazil) pred više od 260.000 posjetitelja. Nakon toga počela je u svibnju velika svjetska turneja koja je trajala punih 28 mjeseci.

Gunse su i dalje pratili razni incidenti pa tako i poznati St. Louis Incident, koji se dogodio 2. srpnja u St. Louisu (Missouri), Axl je skočio s pozornice na obožavatelja koji je imao nož ili videokameru (podaci se ne poklapaju), međutim svjedoci su potvrđivali da Axl nikada nije dohvatio tog obožavatelja. No nakon toga Axl se vratio na pozornicu, optužio osiguranje za propuste i prekinuo koncert. Videosnimku toga događaja možete vidjeti ovdje. Prekid koncerta izazvao je pravu buru negodovanja, a neredi su završili s povrijeđenima. Posljedica svega je bila da je sastav ostao bez kompletne opreme, a Axl je morao odgovarati pred sudom zbog uzrokovanja teških nereda. Ovaj slučaj samo je potvrdio loš glas grupe kao skandalozne i nepouzdane, a i mediji su se okrenuli protiv njih.

Napokon, nakon dugih najava i tijekom turneje 17. rujna 1991. izlaze Use Your Illusion I i Use Your Illusion II albumi. Ova dva albuma nose nešto mekši zvuk i neke od najuspješnijih rock balada '1990-ih godina. Pjesme, odnosno videospotovi "Don´t Cry", "November Rain" [1] i "Estranged" čine neku vrstu trilogije, koji na kraju nisu napravljeni po prvobitnoj zamisli zbog otezanja i pomicanja rokova (a i prekida Axla Rosea sa Stephanie Seymour). Na kraju videospota "November Rain" piše da se temelji na priči "Without You" objavljenoj u knjizi "The Language Of Fear" pisca horora Dela Jamesa, inače dobrog prijatelja Axla Rosea (priču možete pročitati ovdje). Ta tri videospota spadaju i među najskuplje ikada napravljene, a odskaču i svojim trajanjem.

Neposredno prije izlaska albuma Izzy Stradlin napušta bend (navodno zbog njegovog mišljenja da Gn'R trebaju nastaviti svirati uživo samo po klubovima, a ne ići na velike turneje i čiste komercijalizacije), a zamjenjuje ga gitarist Gilby Clarke.

Pjesma "You Could Be Mine" napravljena je za filmski hit iz 1991. godine Terminator 2: Sudnji dan s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi i u videospotu se izmjenjuje nastup Gunsa sa scenama i brojnim efektima iz filma.


Godine 1992. Gn'R nastupaju i na Freddie Mercury Tribute Concert izvodeći "Paradise City" i "Knockin' on Heaven's Door", Axl i Queen izvode "We Will Rock You" i neponovljiva "Bohemian Rhapsody" u duetu Axla i Eltona Johna. Iste godine na MTV Video Music Award Elton John pratio je Gunse na glasoviru u pjesmi "November Rain".

U kolovozu 1992. za vrijeme miniturneje s heavy metal bendom Metallica na Montreal´s Olympic Stadiumu, frontmen Metallice James Hetfield pretrpio je opekline prišavši preblizu pirotehnici. Metallica je otkazala svoj dio nastupa, Gn'R su trebali odraditi svoj dio, ali su izveli svega nekoliko pjesama, Axl se izvlačio na probleme s glasom i, naravno, opet su nastali neredi. Na koncertu u Tokiju snimljeni su materijali za DVD na kojima su, među ostalim, izvrsne solo dionice Soruma i Slashova solo izvedba teme iz filma The Godfather .

Povijesna turneja završila je u Buenos Airesu (Argentina), 17. srpnja 1993. nakon gotovo tri godine i više od 200 nastupa. Posljednji nastup u Buenos Airesu bio je i posljednji zajednički nastup najuspješnije postave Guns N' Rosesa. Detaljni pregled turneje možete pogledati ovdje.

Zalazak
Duff McKagan i Slash na koncertu
Duff McKagan i Slash na koncertu

Godine 1993. izlazi The Spaghetti Incident?, kao svojevrsna posveta punk bendovima, kritike i nisu bile tako loše, ali je to ipak bilo daleko od vrhunca posljednih albuma. Turneja je otkazana i u grupi vlada stvaralačko zatišje, ali se učestalo spominje Roseov egoizam i komunikacija među glazbenicima postaje sve lošija. Giby Clarke napušta bend 1994., a iste godine snimljena je obrada pjesme "Sympathy for the Devil" za film "Interview with the Vampire" s Tomom Cruiseom i Bradom Pittom u glavnim ulogama.

Sastav se sve više rasipa, Slash redovito svira s ostalim glazbenicima (s Michaelom Jacksonom, Lennyjem Kravitzom), da bi na kraju osnovao sasvim novi bend Slash's Snakepit. Danas pod imenom Velvet Revolver nastupaju Slash, Duff McKagan i Matt Sorum.

Godina 1997. do danas [uredi]
Axl Rose 2006. g.
Axl Rose 2006. g.

Službenim izlaskom McKagana iz benda to više nisu Guns n' Roses koji su obilježili povijest rocka. Axl Rose sudskim je putem dobio pravo na korištenje imena i uz njega je od stare postave ostao samo još Dizzy Reed. Od tada je rad Gunsa gotovo neprimjetan, 1999. g. pojavljuje se soundtrack (pjesma "Oh My God") za film "End of Days" s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi.

U godini 2000. objavljeno je da bend radi na novom albumu Chinese Democracy, posljednji televizijski nastup bio je na MTV Video Music Awards u New Yorku u rujnu 2002. godine, a glazbeni magazin Q iste je godine uvrstio GN'R na svoju listu "50 Bands to See Before You Die".

U rujnu 2005. pojavila se glasina da Gunsi rade pjesmu za soundtrack filma "The Da Vinci Code". Posljednja informacija jest da album Chinese Democracy definitivno izlazi 2006. godine.

Trenutačnu postavu Gunsa sačinjavaju pjevač Axl Rose, stari član Dizzy Reed na klavijaturama, gitaristi Robin Finck i Buckethead, basist Tommy Stintson i za bubnjevima Bryan Mantia. Zajedno su nastupali na novogodišnjoj večeri u "House of Blues" u Las Vegasu. Osim starih hitova poput "Welcome to the Jungle", izveli su i "Chinese Democracy", "Oh My God", "Rhiad and the Bedouins", "The Blues" i "Silk Worms". Tijekom veljače 2006. g. na internetu su se pojavile demo-verzije četiri nove pjesme: "TWAT" (There Was a Time),"Catcher in the Rye", "I.R.S." i "Better".

U svibnju 2006. bend je započeo Europsku turneju, koja traje do srpnja, a u ta 3 mjeseca grupa je nastupala pred više od 700.000 posjetitelja.

Album nije još izašao, ali na internet su 4. i 6. svibnja procurile nove studio snimke pjesama "Chinese Democracy", "The Blues", "I.R.S." i "There Was A Time" koje zvuče kao da je na njima završen proces miksanja. Sve to nam govori da se miksanje albuma bliži kraju.

U međuvremenu, bend se priprema za svjetsku turneju koja počinje 2. lipnja u Monterreyu (Mexico).

Ex GN'R

Velvet Revolver novi je bend sastavljen od bivših članova Gunsa (Slash, Duff McKagan i Matt Sorum) i pjevača Scotta Weilanda, gitarista Davea Kushnera. Nakon njihovog debitantskog albuma Contraband 2004. za koji su dobili i Grammy, objavili su i Libertad 2007.Guns N' Roses
- 13:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

AC/DC

AC/DC je australski hard rock sastav koji su 1973. godine u Sydneyu osnovala braća Malcolm i Angus Young. Smatraju se pionirima heavy metala uz sastave poput Led Zeppelina, Deep Purplea i Black Sabbatha.[1] Sami članovi su, pak, oduvijek svrstavali svoju glazbu u rock 'n' roll žanr.[2]

Članovi su se neprestano izmjenjivali do izdanja prvoga albuma, High Voltage, 1975. godine, da bi nakon toga albuma jedni te isti članovi radili dvije godine sve dok 1977. godine basist Cliff Williams nije zamijenio Marka Evansa. Prvi veliki komercijalni uspjeh doživjeli su 1979. svojim drugim albumom, Highway to Hell. No, glavni vokal i jedan od tekstopisaca u sastavu, Bon Scott, preminuo je 19. veljače 1980. godine nakon posljedica unosa prevelike količine alkohola u organizam tijekom samo jedne noći. Preostali članovi razmišljali su o raspuštanju sastava, no pronašli su zamjenu za preminuloga Scotta u Brianu Johnsonu, bivšem glavnom vokalu sastava Geordie. Pet mjeseci nakon Scottove smrti AC/DC je izdao svoj najuspješniji album u karijeri, Back in Black, koji je i drugi najprodavaniji u povijesti glazbe. Ispred je samo Thriller kralja popa, Michaela Jacksona.

Idući album, For Those About to Rock We Salute You, doživio je veliki komercijalni uspjeh kao i prethodnik, a ujedno je postao i prvi hard rock album koji je osvojio prvo mjesto na glazbenim ljestvicama SAD-a. No, popularnost sastava naglo je pala nakon odlaska bubnjara Phila Rudda 1983. godine. Slaba prodaja nastavila se i albumom The Razors Edge izdanog 1990., da bi, nakon Ruddova povratka 1994. godine, sastav doživio svoj ponovni procvat. Albume Ballbreaker (izdan 1995.) i Stiff Upper Lip (izdan 2000.) i kritika i publika pozitivno su ocijenili, što se osjetilo na značajnom porastu broja prodanih primjeraka. Planovi za najnoviji album objavljeni su 2004., a njegov dolazak očekuje se 2008. godine.

AC/DC je prodao oko 150 milijuna primjeraka albuma diljem svijeta,[3] uključujući i 68 milijuna samo u SAD-u. Back in Black je prodan u 42 milijuna primjeraka diljem svijeta,[4] što ga čini drugim najprodavanijim albumom u svijetu svih vremena. Na popisu televizijske kuće VH1 AC/DC je svrstan na četvrto mjesto na popisu 100 najvećih hard rock umjetnika.[5] MTV ih svrstava i na sedmo mjesto na popisu Najvećih sastava heavy metal glazbe.[6] Ime [uredi]

Angus i Malcolm Young došli su na ideju o davanju imena sastavu nakon što su vidjeli kraticu "AC/DC" na pozadini šivaćega stroja koji je pripadao njihovoj sestri Margaret. "AC/DC" je kratica za alternating current/direct current (izmjenična struja/istosmjerna struja), a označava, kod električnih naprava, mogućnost korištenja obje vrste napajanja. Braća su osjetila kako ovo ime odražava energičnost njihovih pjesama te je ime ostalo nepromijenjeno do danas.[7]

U nekim kulturama kratica "AC/DC" je označavala biseksualnost; članovi su se izjasnili kako za to nisu znali sve dok im na to pažnju nije skrenuo vozač taksija nakon održanoga koncerta u samim početcima njihove karijere.[8] Pojavila se teorija kako je "AC/DC" kratica za "Anti-Christ/Devil's Child(ren)" (antikrist/vražje dijete, djeca) ili "After Christ/Devil Comes" (poslije Krista dolazi vrag), no svi članovi su odlučno odbili bilo kakvu povezanost s navedenim imenima ponavljajući kako je njihovo ime kratica za izmjeničnu i istosmjernu struju.

"AC/DC" se izgovara slovo po slovo (ej-siĐ-diĐ-siĐ), iako je sastav popularan pod imenom "Acca Dacca" u rodnoj Australiji. Ime AC/DC nadahnulo je brojne druge sastave da nadjenu svojim sastavima slična imena, uključujući BC/DC, kanadski sastav[9], te AC/DShe, američki sastav čiji su članice isključivo žene.[10]

Povijest [uredi]
Angus Young za vrijeme nastupa.
Angus Young za vrijeme nastupa.

Braća Angus, Malcolm i George Young rođeni su u škotskom Glasgowu da bi 1963. preselili s obitelji u Sydney. George je prvi naučio svirati gitaru, a nedugo potom postao je član sastava The Easybeats, najpopularnijeg glazbenog sastava Australije u šezdesetima prošloga stoljeća. The Easybeats je stvorio i međunarodnu uspješnicu Friday on My Mind.[11] Malcolm je postao zainteresiran za glazbu kratko poslije Georgea, a svirao je u sastavu The Velvet Underground (ne u onom newyorškom, već onom iz Newcastlea u Novom Južnom Walesu).[12]

Rane godine [uredi]

U studenom 1973. godine Malcolm i Angus formiraju AC/DC. Članovi su, osim Angusa i Malcolma, bili i basist Larry Van Kriedt, vokal Dave Evans, te bubnjar Colin Burgess.[13] Prvi nastup imali su u sydneyskom klubu Chequers na proslavi nove, 1974., godine.[14] Kasnije su potpisali ugovor s diskografskom kućom EMI i njenom podružnicom Albert Productions koja je pokrivala Australiju i Novi Zeland. Članovi su se često mijenjali; bubnjar Colin Burgess prvi je otpušteni član, a još je nekoliko basista i bubnjara protutnjalo sastavom bez značajnoga traga.

Angus je već tada usvojio svoj karakteristični stil odijevanja u školsku odoru. Originalna odora bila je ona iz njegove srednje škole u Sydneyu, a na ideju je došla njegova sestra Margaret. Osim školske odore, na pozornici se pojavljivao i u Spidermanovoj te Zorrovoj odori i u kostimu gorile. Također je parodirao Supermana odjenuvši kostim nazvan Super-Ang. Općenito, čitav se sastav odijevao u razne blještave odore, no taj pristup je odbačen nakon što je sastav iz Melbournea, Skyhooks, već koristio sličan nastup na pozornici.

Braća Young odlučila su kako Evans, glavni vokal, nije dovoljno primjeren frontman zbog ostavljanja dojma da se radi o glam rockeru.[15] Znalo se dogoditi da menadžer sastava, Dennis Laughlin, zamijeni Evansa na pozornici. Bilo je poznato da Laughlin i Evans imaju problema u međusobnom odnosu, a to je pridonijelo i odluci braće da ga zamijene iskusnim pjevačem i Georgeovim prijateljem; bio je to Ronald Belford Bon Scott.

Era Bona Scotta (1974. - 1980.) [uredi]

Bon Scott, prijašnji frontman The Spektorsa, The Valentinesa i Fraternityja, zamijenio je Davea Evansa na mjestu glavnoga vokala sastava. AC/DC je izdao samo jednu pjesmu dok je Evans bio vokal, Can I Sit Next to You/Rockin' in the Parlour. Kada je Scott preuzeo mjesto glavnoga vokala sastav je ponovno obradio pjesmu nazvavši je Can I Sit Next to You Girl.

Prvi album, High Voltage, izdan je samo u Australiji u siječnju 1975. godine. Za njegovo stvaranje sastav je potrošio samo deset dana,[16] a zasnovan je na instrumentalnim izvedbama braće Young, dok se za riječi pjesama pobrinuo Scott. Kroz nekoliko narednih mjeseci postava AC/DC-a se ustalila; činili su je braća Young, Bon Scott, basist Mark Evans i bubnjar Phil Rudd. Kasnije te godine izdali su međunarodnu uspješnicu It's a Long Way to the Top (If You Wanna Rock 'n' Roll), pjesmu koja je ostala simbol AC/DC-a sve do danas.[17] Pjesma je uključena na njihovom drugom albumu, T.N.T., koja je izdana diljem Australije uključujući i Novi Zeland.

Zahvaljujući nastupima u Countdownu, australskoj emisiji posvećenoj glazbi, između 1974. i 1977. godine, sastav je postao jedan od najpopularnijih glazbenih sastava u Australiji. Njihov nastup 3. travnja 1977. ostao je jedini nastup prenošen uživo na televiziji idućih dvadeset godina.

Međunarodni proboj (1976. - 1978.) [uredi]

AC/DC je 1976. potpisao ugovor s međunarodnom agencijom Atlantic Records što im je donijelo prve nastupe diljem Europe, a pogotovo na Otoku. U ranoj fazi karijere nastupali su kao predgrupa tada puno poznatijim sastavima kao Kiss, Aerosmith ili Blue Oyster Cult.

Prvi međunarodno izdani album doživio je svjetlo dana 1976., a na njemu su se našle pjesme s prva dva albuma koji su izdani samo u Australiji. Pod okriljem agencije Atlantic Records album je doživio velik uspjeh prodavši se u više od tri milijuna primjeraka[18], poglavito zbog velike popularnosti koju je sastav uživao kod britanske punk scene.[19] Izabrane su uglavnom pjesme s novijeg albuma, T.N.T.-a, dok su s prvoga albuma zastupljene bile samo dvije pjesme. Idući album bio je Dirty Deeds Done Dirt Cheap, a izdan je diljem svijeta iste godine kad i australsko izdanje. Ipak, Dirty Deeds nije izdan u SAD-u sve do 1981., kada se AC/DC konačno probio i tamo.

Nakon snimanja albuma Let There Be Rock 1977., basist Mark Evans je otpušten zbog neslaganja i međusobnih razmirica s Angusom Youngom. Zamijenio ga je Cliff Williams, koji je ujedno bio pomoćni vokal uz Malcolma Younga. Richard Griffiths, izvršni direktor Epic Recordsa i jedan od glavnih agenata AC/DC-a sredinom sedamdesetih kasnije je komentirao: Svi smo znali da Mark neće dugo potrajati, bio je predobar dečko.

AC/DC je imao veliki utjecaj na Novi val britanskoga heavy metala (New Wave of British Heavy Metal) i sastave kao Saxon i Iron Maiden, sastave koji su slavu stekli kasnih sedamdesetih kao znak da odbijaju biti tradicionalni heavy metal sastavi. 2007. godine kritika je napisala da je AC/DC, zajedno s Thin Lizzyjem, UFO-om, Scorpionsima i Judas Priestom predvodnik druge generacije glazbenih zvijezda spremnih da zamijene staru gardu.[20]

Smrt Bona Scotta [uredi]
Nadgrobni spomenik Bonu Scottu.
Nadgrobni spomenik Bonu Scottu.

19. veljače 1980. u Londonu Bon Scott je preminuo nakon noći u kojoj je konzumirao preveliku količinu alkohola. Ostavljen je u automobilu Alistaira Kinneara sve do idućega jutra kada ga je Kinnear prebacio u bolnicu shvativši da Bon ne reagira. Proglašen je mrtvim odmah po dolasku u londonsku bolnicu Camberwell. Iako se često pogrešno navodi da je umro ugušivši se u svom vomitivu, službeni uzrok smrti je trovanje alkoholom i smrt nesretnim slučajem.[21]

Zbog brojnih drugih navodnih uzroka Scottove smrti pojavile su se brojne teorije zavjere, od kojih neke navode da je umro od predoziranja heroinom, ispušnih plinova dok je bio u automobilu, ili čak da Alistair Kinnear nije niti postojao. U prilog teoriji o gušenju ide i činjenica da je Scott astmatičar,[22] te da je temperatura te noći u Londonu bila ispod nule.

Potraga za novim glavnim vokalom [uredi]

Članovi sastava kratko su razmišljali o raspuštanju AC/DC-a nakon Scottove smrti, no na kraju su zaključili kako bi sam Scott vjerojatno htio da sastav nastavi s radom. Među mnogim kandidatima, među kojima je najistaknutiji bio Terry Slesser, na kraju je izabran Brian Johnson, bivši frontman Geordieja. Terry Slesser odbio je pristupiti AC/DC-u jer nije htio pristupiti već afirmiranom sastavu, nego je krenuo vrlo uspješno u samostalnu karijeru.[23]

Angus je kasnije ispričao: Sjećam se kako je Bon izvodio pjesme Little Richarda, a potom bi pričao o tome kako je vidio Briana dok pjeva., a o Brianu nastavlja: Ima tamo neki momak koji vrišti iz peta, a iduća stvar koju vidiš je kako udara po bini. Valja se po podu i vrišti. Mislio sam da je to izvrsno, a pogotovo zato što nisi mogao dobiti bolji bis - publika bi ga iznijela na rukama.[24] Nakon toga valjanja, Brianu Johnsonu dijagnosticirana je upala slijepoga crijeva, što je uzrokovano njegovim pretjeranim valjanjem po podu bine.[25]

Na audiciji za AC/DC Johnson je otpjevao Whole Lotta Rosie s albuma Let There Be Rock i Nutbush City Limits Ikea i Tine Turner. Ugovor mu je ponuđen nekoliko dana poslije audicije.

Era Briana Johnsona (1980. - danas) [uredi]

AC/DC je s Johnsonom dovršio pjesme na albumu Back in Black započete sa Scottom. Snimanje se odvijalo na Bahamima u Compass Point Studios nekoliko mjeseci nakon Scottove smrti. Back in Black je postao njihov najprodavaniji album i jedno od obilježja hard-rocka. Na njemu se nalaze pjesme poput Hells Bells, You Shook Me All Night Long i Back in Black. Označen je platinastim godinu dana nakon izdanja, a samo u SAD-u prodano je 21 milijun kopija. U Ujedinjenom Kraljevstvu album je dosegnuo broj 1 na ljestvicama, dok se u SAD-u zadržao 131 tjedan u prvih 10 (gotovo tri godine).

Idući album izdan je 1981. godine zvao se For Those About to Rock We Salute You, a prodavao se gotovo jednako dobro kao i prethodnik. Kritika je također bila naklona prema albumu koji je sadržavao dvije uspješnice: Let's Get It Up[26] i pjesmu For Those About to Rock We Salute You.[27] AC/DC je 1983. izdao samostalan album Flick of the Switch u pokušaju da obnovi izgubljenu jednostavnost pjesama s prijašnjih albuma.[28]

Odlazak bubnjara Phila Rudda i pad popularnosti (1983. - 1987.) [uredi]

Pojačane glasine o alkoholizmu i paranoji uvjetovanoj drogama postale su nepremostiva prepreka u odnosu bubnjara Phila Rudda i Malcolma Younga. Njih dvoje su se jednom prilikom i potukli, a Rudd je otpušten samo dva sata nakon te tučnjave. Iako je odradio većinu posla oko bubnjeva za idući album, zamijenio ga je Simon Wright nakon gotovo jednoglasne odluke članova AC/DC-a.

No, s novom postavom sastav je samostalno izdao manje uspješan album Flick of the Switch, koji je kritika smatrala nezavidnim i nedorađenim, dok su neki otišli toliko daleko konstatiravši da je AC/DC proizveo jedan te isti album devet puta.[29] 1984. AC/DC je proglašen osmim najvećim razočaranjem godine u anketi provedenoj među čitateljima popularnoga magazina Kerrang!. Usprkos slabim kritikama, album je dosegnuo četvrto mjesto na britanskim ljestvicama i uspješnice Nervous Shakedown te Flick of the Switch. Idući album, Fly on the Wall, producirala je isključivo braća Young, a kritika se ponovno okomila nad sastav nazvavši album neinspiriranim i neusmjerenim.[30]

1986. godina donijela je povratak na glazbene ljestvice uspješnicom Who Made Who. Album istoga imena korišten je kao glazbena pozadina (soundtrack) za film Stephena Kinga Maximum Overdrive. Iako AC/DC nikada nije službeno izdao best of kompilaciju, neslužbeno se baš Who Made Who smatra best of albumom. Na njemu su se našle stare uspješnice poput You Shook Me All Night Long i Ride On uz nove pjesme kao Who Made Who i Chase The Ace. 1988. godina donijela je sastavu mjesto u Australskoj glazbenoj Dvorani slavnih (Australian Recording Industry Association's Hall of Fame).[31]

Ponovno stjecanje popularnosti (1988. - danas) [uredi]

Idući album plasiran je na tržište 1988., a nazvan je Blow up Your Video. Snimanje se odvijalo u francuskom Miraval Studiju u Le Valu. Prilikom snimanja došlo je do ponovnog okupljanja prvobitnih producenata Harryja Vande i Georgea Younga. Snimljeno je devetnaest pjesama od kojih je samo deset prošlo kao dio albuma, dok je devet pjesama otpalo.[32] Album je postao tržišna uspješnica diljem svijeta prodavši se u više primjeraka nego prijašnja dva albuma zajedno dosegavši drugu poziciju na britanskim ljestvicama, što je bila najviša pozicija od albuma Back in Black izdanoga 1980. godine. Sadržavao je uspješnice poput Heatseekera i That's the Way I Wanna Rock and Roll. Svjetska turneja nazvana po albumu, Blow up Your Video, krenula je u veljači 1988. iz australskoga Pertha, da bi do travnja iste godine Malcolm Young najavio privremeno povlačenje ponajviše radi odvikavanja od alkohola. Stevie Young, još jedan od braće Young nakratko je zamijenio Malcolma.

Nakon turneje Wright je napustio grupu kako bi se mogao posvetiti nadolazećem albumu s drugom grupom s kojom je radio istovremeno, Dio. Zamijenio ga je waleski veteran Chris Slade. Glavni vokal Brian Johnson bio je prisiljen nakratko odstupiti zbog procesa rastave, tako da su braća Young za idući album napisala riječi za sve pjesme. Producent je bio Bruce Fairbairn, sposobni čovjek koji je prije AC/DC-a radio i s Aerosmithom te Bon Jovijem. Na tržište je novi album plasiran 1990. godine, a zvao se The Razors Edge. Sadržavao je uspješnice Thunderstruck, Are You Ready, Moneytalks i mnoge druge. Album je završio u prvih deset na američkim ljestvicama.

Mnoge live izvedbe odrađene tijekom turneje Razors Edge korištene su kod novoga albuma sastavljenoga u potpunosti od izvedbi odrađenih po raznim koncertima, a nazvan je jednostavno Live. Producirao ga je opet Brian Fairbairn, na tržište je plasiran 1992., a kritika ga smatra jednim od najboljih live albuma devedesetih godina prošloga stoljeća.[33] Godinu poslije, AC/DC je snimio album Big Gun korišten kao glazbena pozadina za Schwarzeneggerov film Posljednji akcijski junak, a dosegnuo je broj 1 na američkim rock ljestvicama, po prvi put u karijeri sastava.

1994. Angus i Malcolm pozivaju Rudda da se pridruži sastavu za nekoliko improviziranih proba. Na kraju Rudd je ponovno zaposlen nakon prijateljskoga rastanka s tadašnjim bubnjarom Sladeom. Godinu kasnije, povratkom postave koja je svirala od 1980. do 1983., AC/DC je izdao album Ballbreaker. Prva izdana pjesma s tog albuma ujedno je postala uspješnica diljem svijeta uključujući i SAD gdje je postala broj 1.

Godina 1997. donijela je zbirku albuma Bonfire; sastojala se od obrađenih studijskih albuma Back in Black i Volts, te dva live albuma, Let There Be Rock i Live from the Atlantic Studios. Osim paketa CD-ova, AC/DC je odlučio za američko tržište lansirati i poster, naljepnicu, privremenu tetovažu, otvarač za boce te trzalicu za gitaru.[34] Šesnaesti studijski album, Stiff Upper Lip, izdan je 2000. godine, a producent je bio George Young. Album je prihvaćen od kritike bolje nego prijašnji Ballbreaker, no sastavu se zamjerio nedostatak novih ideja.[35]

Australsko izdanje sadržavalo je i dodatni CD s tri dodatna videa i nekoliko zabilježenih live pjesama s koncerta u Madridu 1996. godine. Stiff Upper Lip dosegnuo je prvu poziciju u pet država uključujući i Argentinu te Njemačku, dok je drugu poziciju dosegnuo u Španjolskoj, Francuskoj i Švicarskoj. Osim toga, treće mjesto dosegnuo je u Australiji. Prvi objavljeni album s toga albuma, Stiff Upper Lip, ostao je na prvome mjestu američkih ljestvica četiri tjedna. Još su dvije pjesme dosegnule vrh ljestvica, Safe in New York City i Satellite Blues.

Najnovija događanja vezana uz AC/DC [uredi]

AC/DC je 2002. potpisao ugovor sa Sonyjem, japanskim tržišnim gigantom[36] zaduženim za plasiranje novoga albuma na tržište. Svako izdanje nekoga albuma sadržano je u proširenom paketu, a sadrži rijetke fotografije, prisjećanja te bilješke članova sastava.[37] Čitava prijašnja diskografija osim Ballbreakera i Stiff Upper Lip digitalno je obrađena te ponovno izdana 2003. godine, da bi Ballbreaker svoje ponovno izdanje doživio 2005., a Stiff Upper Lip u travnju 2007. godine.
Ulični znak za ACDC Lane, Melbourne. U Australiji je kosa crta ( / ) zakonom zabranjena u imenima ulica.
Ulični znak za ACDC Lane, Melbourne. U Australiji je kosa crta ( / ) zakonom zabranjena u imenima ulica.

U svibnju 2003. Malcolm je prihvatio Nagradu Teda Alberta za izvanredan doprinos australskoj glazbi. Nagradu je primio na 2003 Music Winners Awards, a tijekom svoga nastupa odao je počast prerano preminulom Bonu Scottu.[38] Kasnije te godine mjerodavna američka tvrtka javno je obznanila da je AC/DC prodao 63 milijuna primjeraka svojih albuma, od čega su prodavaniji samo Beatlesi, Led Zeppelin, The Eaglesi te Pink Floyd, no na kraju 2007. godine poznato je da je sastav pao na desetu poziciju. Naklada Back in Black albuma proglašena je dvostruko dijamantnom, što znači da je prodana u više od dvadeset milijuna primjeraka.

30. srpnja AC/DC je nastupio zajedno s Rolling Stonesima i sastavom Rush u kanadskom Torontu na koncertu sa svrhom pomaganja gradu u svladavanju tegoba prouzrokovanih epidemijom SARS-a 2003. godine. Koncertu je uživo nazočilo pola milijuna ljudi, a ujedno je i najprofitabilniji događaj održan uživo u sjevernoameričkoj povijesti.[39]

1. listopada 2004. dio središta Melbournea, Corporation Lane, preimenovan je u ACDC Lane u čast sastava. No, uprava grada zabranila je korištenje kose crte ( / ) u imenima ulica pa se koriste samo četiri slova bez kose crte (ACDC).[40] Ulica je ona ista gdje se snimala većina spota za pjesmu iz 1975., It's a Long Way to the Top (If You Wanna Rock 'n' Roll). No, AC/DC je dobio ulicu i u španjolskom Leganésu; nazvana je Calle de AC/DC.[41] AC/DC je drugi na popisu najbogatijih australskih glazbenika[42] iza nedostižnih Wigglesa[43], iako od 2000. godine AC/DC nije izdao nijedan album niti održao turneju. Od 2008. postat će moguće downloadati sve albume AC/DC-a i live izdanje Live at Donnington sa stranice Verizon Wireless.[44]

Ulazak u Dvoranu slavnih Rock 'n' Rolla [uredi]

AC/DC je primljen u Dvoranu slavnih Rock 'n' Rolla u ožujku 2003. Tijekom ceremonije sastav je izveo Highway to Hell i You Shook Me All Night Long, a prateći vokal osigurao je Steven Tyler iz popularnoga Aerosmitha. Govor Briana Johnsona sastojao se od riječi njihove pjesme Let There Be Rock i osobnoga dodatka:
Wikicitati

„"U početku, 1955., čovjek nije znao ništa o rock 'n' rollu i svoj toj strci. Bijeli čovjek imao je schmaltz, a crni blues, no nitko nije znao što bi napravio sve dok Čajkovski nije rekao: Neka bude rock."
Bon Scott je to napisao. I bila je uistinu čast i privilegija prihvatiti nagradu tu večer.“
({{{2}}})

[45]
Novi album [uredi]

Od siječnja 2006. AC/DC radi na novom studijskom albumu. Malcolm Young je rekao da sastav trenutno radi i snima materijal za dugoočekivani novi album, no datum izdavanja još nije objavljen.[46] Brian Johnson je najavio u interviewu 2004. godine da će po prvi puta nakon 1988. i albuma Blow Up Your Video sudjelovati u stvaranju riječi pjesama. Osim toga, najavio je da je Angus stvorio jače riffove nego na albumu Stiff Upper Lip.[47] 2005. je objavljeno kako nitko ne zna kada će album biti objavljen niti tko će ga objaviti, no predviđa se da će izaći početkom 2008. godine.

Johnson i Williams, zajedno sa Steveom Luongom i Markom Hittom, snimili su nekoliko pjesama za turneju u dobrotvorne svrhe Classic Rock Cares, a nove pjesme bit će predstavljene tijekom koncerata.[48] Williams je izjavio da braća Young marljivo rade i stvaraju nove pjesme, ali ne zna se koji će materijal biti zastupljen na albumu.[49]

16. listopada 2007. Columbia Records izdala je dvostruko DVD izdanje nazvano Plug Me In. Komplet se sastoji od pet sati rijetkoga video-materijala, kao i prikazivanja nastanka i izvođenja pjesama School Days, T.N.T., She's Got Balls i It's a Long Way to The Top. Na prvom dijelu obrađena je era Bona Scotta, dok je drugi dio posvećen eri Briana Johnsona. Osim 21 rijetkih snimaka nastupa u kompletu dolaze i rijetki interviewi sa svakim važnijim članom sastava.acdc :]
- 13:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

led zeppelin

Led Zeppelin je engleski rock sastav nastao krajem 1960-ih godina i s 300 milijuna prodanih albuma, od toga samo 100 milijuna u SAD-u, nije bio samo jedan od komercijalno najuspješnijih rock sastava, već i pionir hard rocka i heavy metala. Povijest [uredi]

Rock sastav Led Zeppelin osnovao je 1968. godine Jimmy Page nakon raspada grupe Yardbirds. Prvo su se zvali "The New Yardbirds". Grupu su činili pjevač Robert Plant, bubnjar John Bonham, prateći pjevač Mike Scott i bivši basist Yardbirdsa Chris Dreja, ali Dreja napušta grupu i počinje se baviti fotografijom (kasnije će napraviti fotografiju koja će se nalaziti na stražnjoj strani debi albuma grupe). Zamijenio ga je Pageov dugogodišnji prijatelj i kolega, studijski glazbenik John Paul Jones. Pageov prvi izbor za pjevača bio je Terry Reid. No, on odbija ponudu i preporuča Planta. Plant prihvaća ponudu i dovodi svog prijatelja Johna Bonhama iz raspadnutog sastava "Band of Joy". Što je bilo sa Scottom ostaje nepoznato.

Ime Led Zeppelin dobivaju po ciničnoj opasci Keith Moona bubnjara grupe "The Who" koji je izjavio da će grupa izdržati poput olovnog cepelina u zraku.

Započeli su kao blues rock grupa, da bi kasnije razvili svoju glazbu u pravcu koji će se nazvati hard rock i heavy metal te se Led Zeppelin i Black Sabbath smatraju prvim heavy metal grupama.
Fotografija Hindenburga u plamenu bila je motiv na omotu prvog albuma Led Zeppelina
Fotografija Hindenburga u plamenu bila je motiv na omotu prvog albuma Led Zeppelina


Neposredno nakon prve turneje izdaju u listopadu 1968. svoj prvi album. Album je mješavina bluesa i rocka s distorziranim zvukom gitare čime je ta ploča jedna od centralnih i najzaslužnijih za evoluciju heavy metal glazbe.

Iako su se neke od ranijih pjesama Led Zeppelina temeljile na obradama blues standarda, druge, kao Communication Breakdown imale su jedinstveni i prepoznatljiv "heavy" zvuk. Na albumu se još nalaze akustične skladbe poput Black Mountain Side i skladbe koje kombiniraju akustičnu i električnu gitaru poput obrade folk pjesme Babe I'm Gonna Leave You. Brzi uspjeh prvog albuma pokrenuo je karijeru grupe, pogotovo u SAD-u, gdje su imali česte turneje.

Na drugoj ploči Led Zeppelin II nastavljaju sa sličnim stilom kao s prvog albuma. Prva pjesma Whole Lotta Love ima snažan riff koji "vozi" ritam-sekcija Bonhama na bubnjevima i Jonesa na bas-gitari. Drugim albumom, koji su ljubitelji grupe često zvali i "Brown bomber", Led Zeppelin konačno definiraju svoj zvuk. Ploča je postigla veliki uspjeh. Bila je na prvom mjestu top-lista i u SAD-u i Velikoj Britaniji.

Jimmy Page i Robert Plant bili su blues fanatici. Neki od ranih hitova Led Zeppelina Whole Lotta Love i You Shook Me bili su jako slični pjesmama Willie Dixona, gitariste Howling Wolfa. Page je izjavio u jednom razgovoru: "Često sam mislio da smo mi na sličan način kao što su Rolling Stonesi htjeli biti djeca Chuck Berrya, pokušavali biti djeca Howling Wolfa."

Osim bluesa, članovi su grupe voljeli i američki rock and roll, primjerice Fats Domina i Little Richarda koji su im bili velika inspiracija. Led Zeppelin često su izvodili rockabilly pjesme koje je proslavio Elvis Presley i Eddie Cochran.

Nastupi Led Zeppelina znali su trajati više od tri sata jer su izvodili produljene i improvizirane verzije svojih kompozicija u koje su često ubacivali sitne utjecaje Jamesa Browna i Motown soul glazbe koja je bila omiljena kod bubnjara Bonhama.

Radi skladanja trećeg albuma Led Zeppelin III, grupa se povlači u kolibu Bron-Yr-Aur u Wallesu. To je rezultiralo više akustičnim zvukom albuma poput pjesama Gallow's Pole ili Friends. Pjesme su bile pod jakim utjecajem keltske i country glazbe, a po prvi se puta javlja utjecaj i arapske/indijske glazbe u spomenutoj skladbi Friends. Led Zeppelin III također je prikazao i drugačiju stranu gitarskog umijeća Jimmyja Pagea koji se prikazao kao izvrstan gitarist akustične gitare, a ne samo električne. Ovim albumom započinje era raznolikih omota, primjerice, omot je Led Zeppelin III albuma isječen, a ispod je krug koji se vrti i prikazuje različite oblike kroz pukotine omota.


Unatoč velikom broju publike, grupa je odbijala nastupe na TV-u zbog loše reprodukcije. Manjak prisustva na TV-u pojačalo je namjeru sastava da ih njihovi obožavatelji trebaju vidjeti i čuti uživo.

"Najveći sastav na svijetu" (1971.–1975.) [uredi]
Četiri simbola na omotu četvrtog albuma Led Zeppelin IV, koji s lijeva na desno predstavljaju Jimmya Pagea, Johna Paula Jonesa, Johna Bonhama i Roberta Planta.
Četiri simbola na omotu četvrtog albuma Led Zeppelin IV, koji s lijeva na desno predstavljaju Jimmya Pagea, Johna Paula Jonesa, Johna Bonhama i Roberta Planta.

Različiti glazbeni smjerovi grupe spojili su se na njihovom četvrtom neimenovanom albumu, čiji je stvarni naslov bio prikazan u obliku četiri neizgovorljiva simbola, stoga se često nazivalo taj album Led Zeppelin IV, Zoso, Rune ili četiri simbola. Ne samo da je album bio bez naziva nego na omotu albuma nema ni naznake imena grupe. Album je izdan 8. studenog 1971. godine. Na albumu se nalaze hard rock skladbe poput Black Dog, zatim tolkienovska fantasy skladba The Battle of Evermore i kombinacija ta dva pravca u skladbi Stairway to Heaven. Pjesma Starirway to Heaven bila je ogroman radiohit, koja unatoč svome uspjehu, nikada nije bila izdana kao singl. Album zaključuje jedna od njihovih najboljih blues skladbi When the Levee Breaks.

Turneja 2008. godine [uredi]

Led Zeppelin će u Londonu 10. prosinca 2007. godine, s The Cultom kao predgrupom, održati koncert, a turneja je najavljena za 2008. godinu.
- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Guns N' Roses

welcome to the jungle
- 13:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Red Hot Chili Peppers

Californication

- 13:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

led zeppelin

black dog
- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

green day

American idiot
- 13:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

doors

Wild Child
- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

AC/DC

ovdje ću vam prikazati svoje dvije najdraže pjesme od grupe AC/DC u obliku videa highway to hell You Shook Me All Night Long
- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

nije važanLed Zeppelin

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hrAC/DCAC/DCguns n roses

Chili peppersred hot chili peppersthe doorsaGreen DayGreen Day

Green DayGreen Day